Podno grijanje je pojam estetskog i komfornog načina grijanja - bez cirkulacije prašine i suhog zraka. Ne zauzima prostor, ne zahtijeva postavljanje radijatora, a toplinu predaje izravno okolini. Podno je grijanje zdravstveno prihvatljivije i ekonomičnije od klasičnog radijatorskog grijanja.
Podno grijanje postaje sve popularniji izbor među suvremenim sustavima centralnog grijanja zbog svoje učinkovitosti, udobnosti i prilagodljivosti. Ono što podno grijanje čini izuzetno komfornim sustavom je ravnomjerno zagrijavanje prostora preko podne površine, eliminirajući temperaturne razlike u prostoriji i povećavajući osjećaj ugode.
Postoje dvije osnovne vrste – električno i hidrauličko (vodeno) podno grijanje.
Električno podno grijanje koristi električnu energiju, dok hidrauličko koristi toplu vodu koja cirkulira kroz cijevi povezane s generatorima topline, poput dizalica topline, kondenzacijskih bojlera ili solarnih kolektora.
Prednost hidrauličkog sustava leži u većoj energetskoj učinkovitosti, posebno pri niskim temperaturama polaznog voda centralnog grijanja između 25 i 45 °C. Zbog veće početne investicije, hidrauličko podno grijanje često odgovara vlasnicima s dugoročnim planovima.
Mjesečni troškovi su niži za oko 25-40% u odnosu na radijatorske sustave, ovisno o korištenom generatoru topline. Uz prilagodljivost raznim podnim oblogama i modernim načinima gradnje, podno grijanje se pokazuje kao održivo i praktično dugoročno rješenje za grijanje stambenih i poslovnih prostora.
Vrste podnog grijanja
Podno grijanje dijeli se na dvije glavne vrste: hidrauličko i električno. Ove vrste razlikuju se po načinu rada, troškovima ugradnje i održavanja te energetskoj učinkovitosti.
Odabir određene vrste podnog grijanja ovisi o raspoloživim energetskim izvorima, veličini prostora i potrebama korisnika. Kasnije u članku ćemo detaljno obrazložiti.
Hidrauličko podno grijanje
Ugradnja hidrauličkog (vodenog) podnog grijanja
Hidrauličko podno grijanje funkcionira pomoću mreže cijevi kroz koje cirkulira topla voda. Ove cijevi se polažu ispod poda i ravnomjerno zagrijavaju prostoriju. Sustav se može lako kombinirati s centralnim grijanjem, gdje toplinska energija dolazi iz plinskog kotla, dizalice topline ili čak solarnih panela. Centralni sustav zagrijava vodu na nižu temperaturu, što podno grijanje čini energetski učinkovitim jer ne treba visoke temperature kao radijatori.
Postoje dva glavna načina postavljanja – mokra i suha gradnja.
- Mokra gradnja uključuje polaganje cijevi na izolacijski sloj, a zatim njihovo zalijevanje betonskim estrihom. Ovo je uobičajena metoda kod novogradnje jer zahtijeva dovoljno vremena za sušenje estriha.
- Suha gradnja koristi ploče s utorima u koje se polažu cijevi, bez potrebe za estrihom. Ova metoda je brža i idealna za renovacije jer ne dodaje veliku debljinu poda.
Postavljanje uključuje precizno polaganje izolacije, cijevi u odgovarajućem uzorku (obično spirala ili zmijolik raspored) i spajanje na razdjelnik koji kontrolira protok vode. Nakon toga slijedi završna podna obloga – keramika, parket ili vinil, koji su prilagođeni za podno grijanje.
Električno podno grijanje
Mrežice za električno podno grijanje
Električno podno grijanje radi pomoću električnih grijaćih mreža ili kabela koji se postavljaju ispod poda. Ovi elementi zagrijavaju pod kada se uključe i savršeno su rješenje za brzo grijanje manjih prostora poput kupaonica ili kuhinja. Prednost električnog sustava je što ne treba kotao ili cijevi, već se jednostavno spaja na električnu mrežu.
Postavljanje je jednostavno – grijaće mreže ili kablovi polažu se na podlogu, preko njih ide sloj fleksibilnog ljepila ili samonivelirajuće mase, a zatim završna obloga. Sustav se upravlja termostatom koji omogućuje preciznu kontrolu temperature.
Električno podno grijanje posebno je praktično u renovacijama jer ne zahtijeva velike građevinske zahvate, a zbog brzog zagrijavanja često se koristi kao dodatak glavnom sustavu grijanja.
Električna energija skuplja je od ostalih energenata, a učinkovitost sustava iznosi 1 kWh potrošene energije za 1 kWh proizvedene topline, što ga čini i do tri puta skupljim za korištenje od hidrauličkih sustava s dizalicama topline.
Kako funkcionira podno grijanje sa ostalim generatorima topline?
Miješajući sklop je ključna komponenta u sustavu podnog grijanja koja osigurava optimalnu temperaturu vode koja ulazi u cijevi ispod poda. Podno grijanje funkcionira na nižim temperaturama od radijatorskog sustava, obično između 25 °C i 45 °C, dok voda iz kotla ili drugog izvora centralnog grijanja može biti mnogo toplija (često i preko 70 °C).
Ako bi takva pregrijana voda dospjela u podno grijanje, mogla bi oštetiti cijevi ili završnu podnu oblogu, a i prostorija bi se pregrijala.
Kako radi mješajući sklop?
Miješajući sklop kombinira toplu vodu iz kotla s povratnom, ohlađenom vodom iz podnog grijanja kako bi postigao željenu temperaturu. Ključne komponente sklopa su:
- Troputni ili četveroputni ventil – regulira miješanje tople i povratne vode.
- Pumpa za cirkulaciju – osigurava stalni protok vode kroz podne cijevi.
- Senzori temperature – prate temperaturu vode i signaliziraju ventilu kad treba više ili manje tople vode.
Pumpne stanice za podno grijanje
Pumpne stanice (ili pumpne grupe) poput Neotherm M2 Direct osiguravaju pravilan protok vode i regulaciju temperature unutar sustava grijanja. Također, pumpne grupe imaju već ugrađene mješajuće sklopove kako bih osigurale savršenu integraciju uz postojeći sustav centralnog grijanja.
Evo kako funkcioniraju:
- Cirkulacija vode
Pumpna stanica koristi cirkulacijsku pumpu (u ovom slučaju elektronsku pumpu Wilo ili Grundfos) za održavanje stalnog protoka tople vode kroz cijevi podnog grijanja. To osigurava ravnomjerno grijanje svih dijelova poda. - Miješanje vode
Kod sustava podnog grijanja, temperatura vode iz kotla može biti previsoka (npr. 60-80 °C) za podno grijanje koje obično radi na nižim temperaturama (25-45 °C). Pumpna stanica sadrži miješajući ventil koji miješa toplu vodu iz kotla s hladnijom povratnom vodom iz sustava kako bi se postigla idealna temperatura. - Regulacija i sigurnost
Elektronske pumpe poput onih u ovom proizvodu omogućuju preciznu kontrolu protoka, smanjujući nepotrebnu potrošnju energije. Uz to, pumpne stanice često imaju ugrađene sigurnosne elemente poput termostata ili nepovratnih ventila kako bi spriječile pregrijavanje ili povrat topline. - Priključak na sustav
Pumpne stanice integriraju se između izvora topline (kotao, toplinska pumpa ili drugi uređaj) i cijevi podnog grijanja. Njihov kompaktan dizajn omogućuje jednostavnu montažu i povezivanje svih potrebnih elemenata grijanja.
Bez pumpne stanice, sustav podnog grijanja ne bi mogao pravilno funkcionirati jer ne bi bio osiguran protok, niti bi temperatura bila regulirana. Moderne elektronske pumpe dodatno smanjuju troškove rada optimiziranjem potrošnje energije.
Ovaj proizvod je primjer napredne pumpne grupe koja omogućuje pouzdan i energetski učinkovit rad podnog grijanja, uz mogućnost prilagodbe prema specifičnim potrebama sustava.
Dizalice topline i podno grijanje
Dizalica topline pokazuje najvišu energetsku učinkovitost jer koristi niskotemperaturni režim (30–45 °C). Električni sustavi koriste kabele ili mrežice spojene na električno napajanje koje emitiraju toplinu.
Različite vrste regulatora osiguravaju optimalnu temperaturu prema potrebi, smanjujući potrošnju energije i povećavajući udobnost. Sustavi su kompatibilni s različitim podnim oblogama poput keramike, kamena i drva, te su primjenjivi u gotovo svakom tipu objekta.
Prednosti i nedostaci podnog grijanja
Tablica usporedbe podnog grijanja izrađena je kako bi na jednostavan način prikazala ključne razlike između klasičnog (hidrauličkog) i električnog podnog grijanja.
Usporedili smo četiri važna faktora: ugradnju, početnu investiciju, troškove režija te fleksibilnost i reakciju sustava. Za svaki faktor istaknuli smo prednosti i nedostatke oba sustava, omogućujući jasniji pregled njihovih karakteristika i olakšavajući donošenje odluke o odabiru sustava grijanja.
Faktor |
|
Početna investicija |
Troškovi režija |
Fleksibilnost i reakcija |
||||
Prednosti klasičnog (hidrauličkog) |
|
|
|
|
||||
Nedostaci klasičnog (hidrauličkog) |
|
|
|
|
||||
Prednosti električnog |
|
|
|
|
||||
Nedostaci električnog |
|
|
|
Kratko zadržava toplinu; skuplji za često uključivanje |
Troškovi ugradnje podnog grijanja
Troškovi ugradnje podnog grijanja ovise o vrsti sustava, veličini prostora i vrsti toplinskog generatora. Hidrauličko podno grijanje zahtijeva veću početnu investiciju zbog složenosti sustava. Troškovi se kreću oko 70-100 €/m², uključujući cijevi, razdjelnike i izolaciju.
Električni sustavi su povoljniji za ugradnju, s početnim troškom od oko 50 €/m², no dugoročno stvaraju veće mjesečne troškove zbog cijene električne energije.
Podno grijanje i podna obloga
Odabir podne obloge za podno grijanje ovisi o njenoj toplinskoj vodljivosti, izdržljivosti i prostoru u kojem se postavlja. Najčešće opcije su keramika i kamen, vinil, laminat i drvo.
- Keramika i kamen idealni su za podno grijanje zbog visoke toplinske vodljivosti. Brzo prenose i zadržavaju toplinu, što ih čini pogodnima za novogradnje i prostore s visokom vlagom, poput kupaonica i kuhinja.
- Vinil je praktičan za renovacije jer je tanak i brzo reagira na promjene temperature. Otporan je na vlagu i jednostavan za održavanje, što ga čini dobrim izborom za kuhinje i dnevne sobe.
- Laminat nudi dobar omjer cijene i estetike. Pogodan je za spavaće i dnevne sobe, no važno je odabrati laminat koji je kompatibilan s podnim grijanjem, jer toplinska vodljivost nije na razini keramike ili kamena.
- Drvo unosi toplinu i eleganciju u prostor, ali ima nisku toplinsku vodljivost. Višeslojni parketi bolji su za podno grijanje od masivnog drva. Preporučuje se za dnevne boravke i spavaće sobe, ali nije idealno za prostore s visokom vlagom.
U novogradnjama se najčešće biraju keramika i kamen zbog učinkovitosti, dok su vinil i laminat praktičniji za renovacije zbog jednostavne ugradnje i manje debljine.
Najčešće zablude o podnom grijanju:
1. Podno grijanje je skuplje od radijatorskog
Startna investicija prilikom ugrađivanja podnog grijanja je ista ili neznatno veća od troškova izrade radijatorskog ali su troškovi uštede tijekom ekspoatacije puno veći pa je ukupni omjer bitno povoljniji u korist podnog grijanja. Također treba napomenuti da se dio radova koji se pripisuje izradi podnog grijanja (polaganje toplinske i hidro izolacije estriha, rubna traka, dilatacijske fuge, izrada parne brane i sl.) može ukalkulirati pod građevinske radove čime se ukupni troškovi izvođenja podnog grijanja stavljaju u realne okvire.
2. Podno grijanje nije zdravo zbog efekta "teških nogu"
Čovjek je jedino živo biće na zemlji koje ima uspravni stav i koje obolijeva od proširenih vena. Brojne studije na tu temu dokazale su da podno grijanje nije uzrok proširenim venama nego nasljedni faktor (žene obolijevaju 6 puta više od muškaraca), profesije u kojima se dugo stoji ali malo kreće, prekomjerna tjelesna težina i majčinstvo (trudnice nakon 2. trudnoće češće obolijevaju od žena koje nisu rađale). Dobro postavljeno podno grijanje ima male oscilacije u temperaturi poda u zoni nogu i povoljnije utječe na krvotok od radijatorskog grijanja, kod kojeg su oscilacije veće.
3. Podno grijanje diže prašinu u zrak
Upravo suprotno! Radijatorsko grijanje radi na principu konvekcije topline uz kružno strujanje zraka kroz prostoriju, što rezultira zagrijavanjem i cirkulacijom prašine iz hladne zone nogu u zrak. Spaljena prašina, koja je lakša od zraka, "lijepi" se na strop ostavljajući ružne sivo-crne tragove iznad radijatora. Kod podnog grijanja nema strujanja zraka jer se toplina oslobađa zračenjem čime prašina ne mijenja strukturu i ne diže se u zrak nego ostaje na početnoj poziciji.
4. Podno grijanje nije izvedivo kod adaptacije stana zbog postojećeg poda kojeg ne želim razbijati
Suhi sustav za površinsko grijanje, sastavljen od gotovih ploča od gipsanih vlakana debljine 18mm s izdubljenim utorima za prihvat cijevi promjera 12mm, osigurava brzu i jednostavnu montažu na postojeći pod na koji se kasnije mogu postaviti keramičke pločice ili podne obloge. Suhi estrih je posebno pogodan za adaptacije prostorija u koje se ne smije unositi vlaga prilikom izvođenja radova.
Ukoliko se odlučite za postavljanje podnog grijanja u prostore koji nisu novogradnja, svakako se posavjetujte sa izvođačem radova oko odabira opcije koja će biti najprikladnija konkretnoj situaciji.
5. Temperaturu zraka kod podnog grijanja teško je regulirati.
Površinska grijanja razlikuju se od grijanja radijatorima prije svega po znatno nižim radnim temperaturama i predajom temperature isključivo u vidu zračenja čime se omogućuje tzv. "efekt samoregulacije" koji se pozitivno odražava na klimu u grijanoj prostoriji. Efekt samoregulacije je fizička pojava, neovisna o regulacijskim uređajima, gdje se u ovisnosti o promjeni temperature prostorije prema grijaćoj površini mijenja intenzitet toplinskog strujanja: što je viša razlika između temperature prostorije i temperature grijaće površine - više je temperaturno strujanje i obrnuto.
Primjer: ako se u određenoj prostoriji poveća temperatura zraka zbog prisustva više osoba koje emitiraju određenu količinu energije i temperatura zraka poraste sa 20°C na 23°C predana snaga podnog grijanja sa 26°C površinske temperature smanjit će se za 50% jer će se povećati brzina toplinskog strujanja. Na taj način temperatura u prostoriji sama se korigira u ovisnosti o utjecaju "faktora smetnje".
6. Parket se ne smije postavljati na podno grijanje
Suživot parketa i podnog grijanja nije rijetkost i moguć je uz poštivanje tehničkih smjernica koje to definiraju. Gotovi troslojni parketi vrsta su parketa koja je preporučljiva za postavljanje na podloge sa ugrađenim podnim grijanjem budući da, zahvaljujući svojoj višeslojnoj strukturi, imaju sposobnost dobrog provođenja topline. Da bi parket kroz duži vremenski period zadržao svoja prvobitna svojstva i izgled, važno je ne prelaziti maksimalnu dopuštenu temperaturu podnoga grijanja. Preporučljiva je ugradnja parketa sa "tvrđom" strukturom koja je otpornija na fizička oštećenja. Najčešće korištene vrste iz domaćeg podneblja su: trešnja, hrast i orah (bukvu i javor treba izbjegavati), a od egzotičnih vrsta, prikladne su: duglasi, drvo masline i bambus.
Povijest podnog grijanja
Kad se spomene podno grijanje kod većine ljudi javlja se asocijacija na instalaciju grijanja novijeg vremena. Međutim, arheološka ispitivanja govore o tome da je već u 3.stoljeću prije Krista u Kini postojalo površinsko grijanje: u zidovima i podovima nalazili su se kanali za dim koji su služili za zagrijavanje kuća. Slični uređaji za zagrijavanje mogu se naći i u ostacima iz rimskog vremena, uključujući i HIPOKAUST- prostor ispod poda kuće ili kupaonice koji je bio ispunjen zrakom koji se zagrijavao toplinom plinova izgaranja iz peći. To je prakticirano i u prostorima javnih i privatnih bazena koji su se grijali pomoću kanala smještenih u podu.
Načini postavljanja podnog grijanja
- Postavljanje sa sistemskim čep pločama (sa ili bez stiropora) za prihvat PB ili PE-Xc cijevi koje se umeću u utore u ploči, pogodno za estrihe odgovarajućih mortova i podnih masa prema normi DIN EN 13813. Namjenjen je za prostorije s većim ogrijevnim prostorom i za veći pad tlaka u cjevovodu. Može se primjeniti za podno grijanje/hlađenje. Ovo je ujedno i najčešći način izvedbe podnog grijanja.
- Postavljanje sa fleksibilnom folijom od sintetičkog tkanja s različitim toplinskim svojstvima toplinske izolacije za prihvat PB ili PE-Xc cijevi koje se pričvršćuju posebnim iglicama. Pogodan je za cementne estrihe i estrihe na bazi kalcijevog sulfata, namijenjen srednjim i većim ogrjevnim prostorima.
- Postavljanje s pločama napravljenim od gips vlakana debljine 18mm s izdubljenim utorima za prihvat PB cijevi od 12mm. Pogodan je za sanaciju ili izradu novih grijanja u postojećim objektima s malom visinom estriha, te za prostore u koje se ne smije unositi vlaga.
Tvrtka Termometal d.o.o. u mogućnosti vam je po konkurentnim cijenama dobaviti i na kućnu adresu isporučiti sve što vam je potrebno za vaš sustav podnog grijanja.
Klikni i pogledaj kompletnu ponudu opreme za podno grijanje.
Odgovori na komentar
Odgovori na komentar
Odgovori na komentar
Odgovori na komentar
Odgovori na komentar